Poslednja bajka
Ušunjam se u tvoj jastuk
kao tišina perja,
kao tršave šiške večeri
mirisave od lišća,
od mesečine na peščanim obalama,
od uvele svežine oktobra,
- baš tako se ušunjam
i slušam,
slušam šta sanjaš.
Nikome neću kazati.
Ali hoću da znaš:
čuo sam,
čuo sam sve sto sanjaš,
jer drugo ništa i ne znam
samo se u snove razumem,
kao što se kauboji razumeju u laso,
kao što se tvoj tata razume u politiku,
kao što se najveći fudbaler razume
u svoju veliku utakmicu,
- tako se i ja samo u snove razumem.
U snove zbog kojih, kad se probudimo,
gledamo nekud visoko,
visoko,
i rastemo,
rastemo,
produžujemo se kroz rukave i nogavice,
rastemo,
produžujemo se kroz oči i srce
kao putevi,
kao pruge,
kao nevidljive šare ptičjeg leta,
daleko,
daleko,
bez Aladinovih lampi,
bez čizama od sedam milja,
ošamućeni od bajke koja se zove detinjstvo.
Ušunjam se u tvoj jastuk
da ne znaš,
ušunjam se kao umor od jurnjave po sumracima,
pokrivam te celu noć,
a pre no sto se probudiš
ostavim ti na rukama toplim od sna,
na trepavicama i rumenim obrazima
mali smotuljak jutra,
jer drugo ništa i ne znam,
samo se u jutro razumem
i raznosim ga kao mlekarice mleko,
kao pekari kifle,
kao poštari pisma
velikom belom kočijom
koja neću da ti kažem kako se zove,
ali sama ćeš se setiti...
Ukus Suze
I opet kao nekad suza krene sama od sebe. Za tren zastane u plavetnilu moga oka neodlucna dali da kane ili se vrati… taj trenutak traje suvise kratko. Neodlucnost brzo nestae jednostavno mimoidje se sa suzom koja nezaustavljivo krene niz obraze. Skotrlja se do mojih usana , osecam svu njenu slanost I gorcinu misli u kojima si jos uvek ti. Navikla sam ja na te suze I njihov ukus, neke sam uspela uhvatiti neke se kotrljale nezaustavljivo I u zurbi izgubile negde na mojim grudima … ali svaku kap sam osetila svojom dusom I srcem u trenucima samoce kao sto je ovaj. U trenucima ne izvesnosti I nekog cudnog osecaja u grudima koji gusi. Nedostajes mi trebam te … trebala sam te trebam te I trebacu te , to su misli koje tebi vode. Slaba sam slaba na tvoje reci na tebe , slaba na svaku pomisao koja me u tvom pravcu ponese. Jer znam da si ti ljubav ona velika veca od najvecih koja se ne dokazuje zagrljajima I strasnim nocima ili u smeku jer I prolaznici se nasmeju I zagrle. Snaga te ljubbavi I velicina njena je u suzi u toj maloj kapljici koja iz duse krene ne zaustavljiv, tu lezi sva velicina mojih osecanja moje ljubavi koja se rodi. Svojom snagom, jacinom I iskrenoscu moje misli se krecu samo ka tebi zele da se ugnjezde u tvom narucju I osluskuju otkucaje tvoga srca I uzdahe duse.
Tebi
Tebi koji razumes, sapat vetrova ,
da osluskujes i cujes necujni krik,
jauk i sapat misli iz duse...
tebi koji znas da citas sa moji usana nemih,
koje u bolu cute a sapucu ti i zovu mole preklinju.
Sa usana ispucalih do krvi do bola...
zbog tuge i ceznje....
tebi koj umes iz moje suze koja iz oka krene
da procitas svu moju ceznju
i drhtaj tela u grcu bola,
i ruku koja se necujno pokrece
zeljna dodira tvojih topline …
tebi jer verujem da ti jedino razumes
da me samo tvoja ljubav
medju zive moze vratiti..
tebi jedino darujem dusu svoju
jedino bogastvo koje imam
svoju ljubav i svoj zivot …
jedino tebi darujem sebe milo moje
mozda ces me tada razumeti ...
| « | Decembar 2025 | » | ||||
|---|---|---|---|---|---|---|
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||